Krsne slave i prezimena Srba u Republici Srpskoj i BiH
U BiH ima skoro šest hiljada srpskih prezimena koja se vezuju za 72 slave. Ako je kod istog prezimena zastupljena samo jedna krsna slava ne sumnjivo je da se radi o jednom plemenu (rodu).
O prezimenima Srba u BiH ne postoje sistematizovana naučna istraživanja tako da se o njima jedino nešto više može saznati iz crkvenih popisa ili takozvanih šematizama.
Od sačuvanih šematizama po obimu i raznovrsnosti podataka posebno se izdva ja Šematizam Pravoslavne mitropolije i arhidi*jeceze Dabrobosanske za godinu 1882. objavljen te iste godine u Sarajevu.
Po mnogim onomastičarima to je najbolji i najdetaljniji šemati*zam koji je do danas urađen i objavljen u čitavoj administrativno-teritorijalnoj upravi Srpske pravosla*vne crkve. Obuhvata gotovo celo područje današnje BiH. Istina, nedostaju pojedini podaci za neke pa*rohije u Zvorničko- tuzlanskoj (Semberija) i Zahumsko-hercegovačkoj eparhiji, ali to ne umanjuje njegov značaj.
Prema ovom šematizmu i prvom popisu stanovništva koji je izvršen (1879) , u BiH je krajem devetna*estog veka bilo 5.590 srpskih prezimena za koja se vezuju 72 različite slave.
Kao što je poznato, najveći broj prezimena kod Srba nastao je u 16. i 17. ve ku. Prezimena su nastaja*la po raznim osnovama. Najčešće je to bilo po ličnom imenu oca ili nekog drugog pretka (Bogdan - Bogdanović, Todor-Todorović, Simo- Simić), majke (Smilja-Smiljić, Mara-Marić, Cvijeta-Cvijetić), po za*natu: Kujundzić, Sarač, Kovač, Kačar, po nadimku: Ždero, Prdić, Pitar...
Deset najrasprostranjenijih srpskih prezimena u BiH su: Kovačević, Savić, Popović, Jovanović, Petrović, Đurić, Babić, Lukić, Knežević i Marković.
Kovačević je najraširenije srpsko prezime u BiH. Za ovo prezime vezano je čak dvadeset različitih slava. Rasprostranjeni su od Bihaća, Krupe i Petrovca, preko Banje Luke, Teslića i Sarajeva, do Više*grada i Vlasenice.
Prezimena Knežević i Mandić najrasprostranjenija su u Krajini, dok su u istočnoj Bosni ona veoma retka. Slično je i sa prezimenima Đukić, Marić i Panić. I ona su najraširenija ovde u Krajini.
Prezimena Jovanović, Marković, Ilić, Simić, Nikolić, Mitrić, Lazić, Gavrić i Mičić više su rasprostranjena u istočnoj i srednjoj Bosni, a manje u Krajini.
Ima slučajeva da se zbog različitog izgovora, ili različitog administrativnog evidentiranja, kod pripadnika jednog plemena beleže dva različita prezimena. To je slučaj kada se, na primer, u prezimenu javlja slovo “j” ili ga nema: Bajić-Baić, Vujić-Vuić, Grujić-Gruić, Gajić-Gaić, Pejić-Peić...
Ponekad su kod pripadnika jednog plemena zabeležena dva prezimena i zbog toga što je došlo do za*mene jednog od slova drugim: To imamo kada se, na primer, “dz” zamieni sa “č”: Barudzija-Baručija, Ekmedzija-Ekmečija. Ili kada se “dz” zamieni sa “ć”: Indzić-Inđić; kada se “t” zamieni sa “d”: Vukobrat-Vukobrad, kada se “u” zameni sa “o”: Škundrić-Škondrić...
Srbi imaju narodno-crkveno slavlje koje je nepoznato kod drugih Hrišćanskih naroda. To je krsna slava ili krsno ime. O njoj postoje mnoga predanja.
Po jednom krsno ime je uspomena na dan kada su mnogobožački preci pojedinih porodica prešli na Hrišćansku veru. Otuda i naziv krsno ime od “krsti ti se” .
Po drugom, u vreme dok su Srbi živeli u plemenima jedno po jedno pleme se krštavalo izabravši za taj čin dan jednog od svetitelja ili mučenika. Taj dan se otad smatrao duhovnim rođendanom porodice. Porodice istog plemena imaju istu krsnu slavu, a isti prezimenjaci sa različitim slavama nisu od istog plemena.
Rašireno je i gledište koje se može nazvati animističkim, a koje polazi od toga da je krsna slava sa mo je dan Hristijanizovani paganski kult - kult mrtvih, kult predaka. Ovo gledište kao najvažnije uz slavljenje krsnog imena navodi: koljivo, paljenje sveća, sečenje kolača. Sve su to elementi žrtvenih običaja za pokojne pretke.
Po crkveno-pravoslavnom gledištu krsna slava je nastala svesnom akcijom Srpske Pravoslavne crkve, a raširila se po svim srpskim krajevima tokom XIII, XIV i XV veka njenom misionarskom delatnošću. To je bio je dan vid borbe protiv mnogoboštva i paganizma. Znači, ne radi se o Hristijanizovanom paganskom kultu, već je to po svojoj suštini Hrišćanski i Pravoslavni supstitut za paganski kult koji se iz*gubio u periodu od pocetka Hristijanizacije. Svetosavskom reformom iz jedne crkvene, opšte ili pojedinačne, zavetne institucije stvorena je jedna srpska svečanost koja je u sebi obuhvatila opšte Pravoslavne i posebne srpske elemente.
Najčešće slave Srba u BiH su: Đurđevdan, Nikoljdan, Sv.Jovan Krstitelj, Arhiđakon Stefan, Arhanđel Mi*hailo, Simeon Bogoprimac, Sv.Pantelejmon, Sv.Vasilije, Miholjdan, Petrovdan, Krstovdan, Sveti Ilija...
Dosta retke srpske slave u BiH su: Sv.Prokopije, Pokrov Presvete Bogorodice, Konstantin Veliki, Jo*van Bogoslov, Začeće Jovana Krstitelja, Vavedenije, Arhiđakon Gavril...
Veoma su zanimljivi podaci o teritorijalnom rasporedu krsnih slava u Dabrobosanskoj mitropoliji.Tako se, na primer, Sveti Vartolomej slavi samo u Krajini. Slavi ga rod Kecman, Tubin, Selak, Dragić, Bjela*jac, Jošić, Mijatović i Nikić.
Začeće Sv.Jovana Krstitelja slave samo Dragići u Sarajevu, dok Ivanjdan (ro đenje Sv. Jovana Krsti*telja) slave neke srpske porodice u maglajskom i višegradskom kraju.
Sv.Jevtimija slavi rod Misiljevića iz Bugojna, dok slavu Sv.Jovana Lestvičnika slavi deo roda Vrhovac u gradiškoj i laminačkoj parohiji.
Sveta Petka je slava Spasojevića (Srebrenica, Vlasenica) Miloševića (Pazarić, Pofalići, Blažuj) i Dimića (Dubica, Prijedor).
Sabor Sv. dvanaest apostola slave samo Miljanovići u parohijama Mašići i Romanovci, a Sv.Haralam*pija samo Bašići u Donjoj Pecki.
Cveti se slave samo u sarajevskom i vlaseničkom kraju. U Sarajevu ih slave Mićići, Ostojići, Živkovići i Bakalići, a na Palama Karavdići.
Ako je kod is tog prezimena zastupljena samo jedna krsna slava ne sumnjivo je da se radi o jednom plemenu (rodu). To su prezimena: Agbaba, Agić, Baroš, Belenzada, Beronja, Bokan, Bratić, Višekruna, Vještica, Dzepina, Kopanja, Kotur, Karakaš, Mazalica, Macura, Praštalo, Ribić, Tegeltija, Tolimir, Furtula, Čenić, Čorokalo, Šoja, Šerbula...
Kod prezimena kod kojih nosioci jednog prezimena imaju jednu krsnu slavu, a u nekim mestima je kod njih zabeležena druga slava, došlo je do promene prvobitne slave.
Do promene krsne slave dolazilo je retko i to su najčešće pojedinačni slučajevi (kad siromašni mla*doženja prihvati slavu svoje bogate neveste ili kad mladoženja prihva ti nevestinu slavu jer u njenoj po*rodici nema muških potomaka koji bi je dalje slavili).
Takvi slučajevi zabeleženi su kod prezimena: Amidzić, Arežina, Berić, Balaban, Basara, Bilbija, Brkljač, Bundalo, Bursać, Gaćeša, Grubor, Drljača, Dubajić, Jungić, Kecman, Kočić, Miljuš, Momić, Obućina, Opačić, Sabljić, Stupar, Tintor, Travar, Ćulum, Hrvaćanin, Čađo, Čeko, Šakota, Šarenac, Šolaja...
Postoje i prezimena kod kojih je zabeleženo više slava. U tom slučaju se radi o više različitih rodova. To su: Avramović, Anto ić, Babić, Bajić, Božić, Vukašinović, Vuković, Gajić, Gligorić, Grahovac, Davidović, Dakić, Đokić, Dukić, Jakšić, Janjić, Jovanović, Jokić, Kalabić, Kos, Kuzmanović, Marić, Mijatović, Nova*ković, Pavlović, Petrović, Ristić, Simić, Tadić, Tomić...
U 1882. godini evidentirana su pojedina srpska prezimena i njihove krsne slave. Tako je zabeleženo da Avlijaša ima na Sarajevskom polju i Blažuju i da slave Jovana Krstitelja, Baštinaca u Mašićima i Ro*manovcima i da im je krsna slava Sv. Luka, Ajdukovića u Vlasenici i da slave Arh. Mihaila, u Duboviku im je slava Jovan Krstitelj, u Krupskoj Glinici Nikoljdan. Belenzade su evidentirane u Banjoj Luci, Bu*gojnu, Donjem Vakufu, Kamenu kod Glamoča i slave Jovana Krstitelja. Zapisi kazuju da su tada Ba*sare živele u Krupi, Kulen Vakufi, Lušci Palanci i Petrovcu i da su slavili Đurđevdan. Voćkići su iz Stra*žice kod Ključa i slave Sv.Nikolu, Lolići iz Dragelja kod Gradiške, Popovca kod Banje Luke i slava im je Jovan Krstitelj, a Lolićima iz Bistrice kod Banje Luke Nikoljdan. Kutlije su iz Ruiške i njihova slava je Toma apostol.
Prezime Tegeltija evidentirano je u Mrkonjić Gradu, Travniku, Mednoj i Slatini kod Ribnika i proslavljaju Đurđevdan. Pezeri su iz Blaškog kod Banje Luke slava im je Jovan Krstitelj, Gnjato iz Bugojna slave Arh. Mihaila, a Moro iz Pofalića slave Đurđevdan...