Opadanje i propast Vizantiskog carstva (1282-1453)
1. Vizantija kao drzava drugog reda: Andronik II Paleolog
Velik deo Balkana je pod vlascu Slovena. Srbi se sve vise sire na racun Vizantije. Na moru, ostrvima i nekim oblastima Grcke vlast imaju italijanske gradske republike. Vizantija je postala drzava drugog reda i meta svojih suseda. Na carskom tronu se nalazio Andronik II, slab vladar. njegova situacija se stalno pogorsavala jer su Srbi i Osmanlije vrsili stalni pritisak na njegovo carstvo koje gubi i vojnu i finansijsku moc. Proces feudalizacije carstva u ovom periodu dostize svoj vrhunac. Veliki posedi su progutali male, pronija postaje nasledna, poreski prihodi su sve manji. Finansijskoj propasti carstva u mnogome je doprinelo stalno uzimanje stranih, placenickih vojski. sto se tice crkvene politike, treba reci da je Andronikova politika imala izrazito pravoslavni pravac. Po stupanju na presto odmah je odbacio uniju sa Rimom. Zbog stalnih napada Srba, Vizantinci su 1297. preuzeli protivnapad, ali ovaj pokusaj je bio uzaludan. Andronik je srpskom kralju Milutinu ponudio svoju petogodisnju cerku Simonidu. Po sklapanju tog braka Srbija je dobila u miraz sve zemlje koje je ranije oduzela Vizantiji. Posle rata \enove i Mletaka u koji je Vizantija bila uvucena, ovi italijanski gradovi dolaze do jos veceg ekonomskog uticaja na carstvo i do novih teritorija na tlu Vizantije. Vec oko 1300. godine citava Mala Azija je bila u rukama Turaka. Na tom tlu je nastalo nekoliko turskih drzava koje c se ujediniti pod Osmanom i kasnije srusiti vizantisko carstvo. Zemlja se nalazila izmedju Srba i Turaka, uz stalno prisustvo zapadnih sila na svojoj teritoriji. Centralna vlast je bivala sve slabija, mnogim preostalim vizantijskim oblastima vladali su lokalni magnati. Andronik je uspeo da povrati neke teritorije u Epiru i na Peloponezu, ali ti uspesi su bili kratkotrajni. Usled svih nevolja u carstvu je uskoro zapoceo dugi gradjanski rat izmedju Andronika i njegovog unuka.
2. Epoha gradjanskih ratova. Prevlast Srbije na Balkanu
Ovaj gradjanski rat izmedju Andronika II i Andronika III oduzeo je carstvu i poslednje snage. To je utrlo put srpskoj i turskoj ekspanziji. Posle sukoba mladjem Androniku je pripala Trakija, a posle novog rata Andronik III je postao car i savladar. Za to vreme Turci su nastavili sa osvajanjem Male Azije, a solunski namesnik Jovan Paleolog resio je da svoju oblast odcepi od carstva. Februara 1327. izbio je i treci gradjanski rat. Androniku II je prisao Stefan Decanski, a Androniku mladjem bugarski car Mihailo [isman i oblasti oko Soluna. Andronik II je abdicirao.
U doba Andronika III (1328-1341) drzavnom upravom rukovodio je Jovan Kantakuzin. Finansijske teskoce su se povecale. Nemocna prema ekspanziji Srbije i Turaka na kopnu, Vizantija je postigla izvesne uspehe na egejskom moru i u severnoj Grckoj. Car je zeleo da se oslobodi pritiska Djenovljana pa je zapoceta izgradnja brodova. Zbog jacanja Srbije dolazi do saveza Vizantije i Bugarske. Medjutim, njihove snage Srbi su porazili u bitci kod Velbuzda 1330. godine. Ovaj dogadjaj je utemeljio srpsku prevlast na Balkanu. Na vrhuncu moci Srbija c biti za vreme vladavine kralja, a zatim i srpskog cara Dusana koji je gospodario velikim delom Balkana. Posle Andronikove smrti dolazi do gradjanskih ratova. Turci su pljackali tracku obalu, Srbi stigli sve do Soluna. Jovan Kantakuzin se 1341. godine u Dimotici proglasio za cara. U to vreme u carstvu dolazi do verskih sukoba izmedju monaskih struja. Jednu od tih struja, Ishaste, podrzavao je Jovan Kantakuzin, te se taj sukob odrazio i na politicku situaciju u zemlji. Dolazi do ustanaka u Jedrenu i okolini, kao i u Solunu. Jovan Kantakuzin je morao da zatrazi podrsku srpskog vladara Dusana. Tesalija je priznala Jovana za cara, a uskoro se obratio i za pomoc Turcima koji ce ga od tada uvek podrzavati. Ipak, Jovan Kantakuzin nije uspeo da zauzme Solun, a Makedoniju je prepustio Dusanu. Ipak, nakon nekoliko godina (1347) Jovan Kantakuzin je uspeo da udje u Carigrad gde je priznat za cara. Za savladara je postavio svog sina Matiju, a legitimni car Jovan V je uklonjen. Trumf Komnina je bio kratkog daha. Jovan V je stupio u vezu sa Djenovljanima koji su ga vratili u Carigrad gde je zauzeo carski presto. Manojlo Komnin se odrzao u Moreji. Za Vizantiju vise nije bilo spasa.
3. Osmanlijsko osvajanje balkanskog poluostrva. Vizantija kao vazalna drzava Turskog carstva
Vizantija je bila spremna da se potcini bilo kojoj sili: Mlecanima, Srbima, Ugrima. Bilo je ocigledno da se nalazila pred padom. Car Dusan je umro iznenada 1355. godine, a njegov naslednik Uros nije uspeo da ocuva jednistvo drzave. To je olaksalo Turcima napredovanje na Balkanu. Oni su bili na pragu Trakije, jedine preostale vizantijske provincije odakle su krenuli u sistematsko osvajanje Balkana. Jovan V je pokusao da sklopi crkvenu uniju sa Rimom, trazio je od pape da pokrene krstaski rat protiv Osmanlija, isao je u Ugarsku da trazi pomoc. Sve ovo nije dalo rezultata: Turci Osmanlije su nastvili sa napredovanjem, narocito posle bitke na Marici, gde su potukli vojsku kralja Vukasina i despota Ugljese. Uskoro ce Vizantija postati vazal Osmanlija, tako da je 1373. godine Jovan V morao da prati sultana na jednom pohodu u Maloj Aziji. Jovanov sin Andronik IV je pomocu Djenovljana zbacio svog oca sa vlasti, ali ne zadugo. Jovan se ubrzo vraca na vlast, ali je podelio carstvo sa sinom koji je dobio na upravu gradove na obali Mramornog mora. Pored toga Jovan V je morao Andronika i njegovog sina Jovana VII da prizna za svoje naslednike. U Moreji je vladao takodje Jovanov sin, Teodor, koji je bio Turski vazal. Na Balkanu su jos samo Srbi mogli da pruzaju otpor Turcima koji su 1387. zauzeli Solun, drugi grad Vizantije. Medju Srbima se isticao knez Lazar koji je saradjivao sa bosanskim kraljem Tvrtkom. NJihova vojska je pokusala da se suprostavi Turcima na polju Kosovu 1389. godine. Posle te bitke Srbija je postala vazal Osmanlija. Poslednji jaci centar na Balkanu bio je slomljen. Jovan V je umro 1391. godine. Nasledio ga je sin Manojlo II (1391-1425) koji je preduhitrio sina Andronika IV i krunisao se za cara. On je vladao Vizantijom koja je obuhvatala samo Carigrad i Moreju. Turci su nastavili da redjaju uspehe. Bugarska je pokorena 1393. godine, Vlaska 1395., a 1396. kod Nikopolja potucena je i vojska ugarskog kralja zigmunda. Vizantijsko carstvo svedeno samo na Carigrad sa okolinom zivelo je svoje poslednje godine.
4. Propast Vizantije
Manojlu nije ostalo nista drugo nego da moli zapadne sile za pomoc. Izmirio se sa bratom Jovanom VII koji je preuzeo vlast, a Manojlo se zaputio na evropske dvorove da trazi pomoc. Isao je kod pape, Mletaka, kraljeva Engleske, Francuske, Aragonije. Pomoc je uglavnom izostajala. Iznenada je 1402. godine turski sultan Bajazid bio porazen u bitci sa Mongolima koji su stvarali ogromnu drzavu u Aziji. U turskoj dolazi do rasula, te Vizantija uspeva da produzi svoj zivot za pola veka. Posle raznih previranja sultan postaje Mehmed I koji se bavio obnovom svoje zemlje. U medjuvremenu Manojlo se vraca sa putovanja. Duze vreme boravi na Peloponezu, gde vizantijska teritorija Moreja dozivljava svoj polet. Posle Mehmedove smrti njega zamenjuje Murat II, koji se vratio Bajazidovoj agresivnoj politici. On pustosi Moreju, a 1422. godine opseda Carigrad. Opsada je propala zbog pobune koju je podigao Muratov brat. Posle ovoga Vizantija se ponovo morala obavezati na placanje danka Osmanlijama. Manojlo je umro 1425., a carski presto zauzeo je njegov sin Jovan VIII (1425-1448 ) koji je vladao samo Carigradom, dok su njegova braca samostalno upravljala Morejom i nekim gradovima na obali Mramornog mora. Jedina svetla tacka ostala je Moreja kojom su upravljali careva braca Teodor, Konstantin i Toma. Oni su Moreju prosirili na ceo Peloponez. U bezizlaznoj situaciji Jovan VIII je pokusao da sklopi uniju sa Rimom, ne bi li dosao do vojne pomoci Zapada. Do unije je i doslo 1439. kada je postignut sporazum u Firenci. Ona nije donela nista posto se vizantijski narod fanaticno usprotivio. Turska osvajanja na Balkanu uvukla su u sukobe i Ugarsku, tako da je erdeljski vojvoda Jovan Hunjadi izvojevao vise pobeda nad Turcima. Papa je pozvao hriscane u krstaski rat kojem se odazvalo 25.000 ljudi okupljenih u Ugarskoj. Ta vojska je Turcima nanela vise poraza na Balkanu. U juznoj Grckoj je despot Konstantin zapoceo ofanzivu protiv Turaka i zauzeo je Atinu i Tebu. Murat II je sklopio mir sa krstasima, a zatim prodro u Moreju gde je unistio niz vizantijskih gradova. Konstantin je morao da mu se pokori. On je posle smrti Jovana VIII 1448. godine preuzeo carsku krunu. I na turskom prestolu dolazi do promene. Preminulog Murata II nasledjuje Mehmed II (1451). Vizantija se nalazila usred osmanlijske teritorije. Car Konstantin XI je sve nade polagao u pomoc Zapada. Prvih dana aprila 1453. godine Mehmed II je pred Carigradom sakupio ogromnu vojsku. U gradu je bilo malo grckih branilaca podpomognutih sa 700 Djenovljana. Pored brojcane nadmoci, Turci su imali i jaku artiljeriju koja je bombardovala grad sa mora i kopna. I pored junackog drzanja branitelja, Turci su prodrli u grad 29. maja 1453. godine. Poslednji vizantiski car, Konstantin XI nasao je smrt u borbi. Pljacka Carigrada je trajala tri dana i tri noci. Vizantisko carstvo je prestalo da postoji. Moreja je pala 1460. godine.
I ako je Vizantija propala 1453., njene velike tradicije su i dalje zivele, uticuci na kulturni i politicki zivot evropskih naroda, narocito Grka i juznih Slovena. Vizantija je sacuvala kulturna blaga antike i time ispunila jednu svetsko-istorijsku misiju. Sacuvla je rimsko pravo, Grcko pesnistvo, filozofiju, nauku i predala ih evropskim narodima kada su oni sazreli da prihvate te vrednosti.
1. Vizantija kao drzava drugog reda: Andronik II Paleolog
Velik deo Balkana je pod vlascu Slovena. Srbi se sve vise sire na racun Vizantije. Na moru, ostrvima i nekim oblastima Grcke vlast imaju italijanske gradske republike. Vizantija je postala drzava drugog reda i meta svojih suseda. Na carskom tronu se nalazio Andronik II, slab vladar. njegova situacija se stalno pogorsavala jer su Srbi i Osmanlije vrsili stalni pritisak na njegovo carstvo koje gubi i vojnu i finansijsku moc. Proces feudalizacije carstva u ovom periodu dostize svoj vrhunac. Veliki posedi su progutali male, pronija postaje nasledna, poreski prihodi su sve manji. Finansijskoj propasti carstva u mnogome je doprinelo stalno uzimanje stranih, placenickih vojski. sto se tice crkvene politike, treba reci da je Andronikova politika imala izrazito pravoslavni pravac. Po stupanju na presto odmah je odbacio uniju sa Rimom. Zbog stalnih napada Srba, Vizantinci su 1297. preuzeli protivnapad, ali ovaj pokusaj je bio uzaludan. Andronik je srpskom kralju Milutinu ponudio svoju petogodisnju cerku Simonidu. Po sklapanju tog braka Srbija je dobila u miraz sve zemlje koje je ranije oduzela Vizantiji. Posle rata \enove i Mletaka u koji je Vizantija bila uvucena, ovi italijanski gradovi dolaze do jos veceg ekonomskog uticaja na carstvo i do novih teritorija na tlu Vizantije. Vec oko 1300. godine citava Mala Azija je bila u rukama Turaka. Na tom tlu je nastalo nekoliko turskih drzava koje c se ujediniti pod Osmanom i kasnije srusiti vizantisko carstvo. Zemlja se nalazila izmedju Srba i Turaka, uz stalno prisustvo zapadnih sila na svojoj teritoriji. Centralna vlast je bivala sve slabija, mnogim preostalim vizantijskim oblastima vladali su lokalni magnati. Andronik je uspeo da povrati neke teritorije u Epiru i na Peloponezu, ali ti uspesi su bili kratkotrajni. Usled svih nevolja u carstvu je uskoro zapoceo dugi gradjanski rat izmedju Andronika i njegovog unuka.
2. Epoha gradjanskih ratova. Prevlast Srbije na Balkanu
Ovaj gradjanski rat izmedju Andronika II i Andronika III oduzeo je carstvu i poslednje snage. To je utrlo put srpskoj i turskoj ekspanziji. Posle sukoba mladjem Androniku je pripala Trakija, a posle novog rata Andronik III je postao car i savladar. Za to vreme Turci su nastavili sa osvajanjem Male Azije, a solunski namesnik Jovan Paleolog resio je da svoju oblast odcepi od carstva. Februara 1327. izbio je i treci gradjanski rat. Androniku II je prisao Stefan Decanski, a Androniku mladjem bugarski car Mihailo [isman i oblasti oko Soluna. Andronik II je abdicirao.
U doba Andronika III (1328-1341) drzavnom upravom rukovodio je Jovan Kantakuzin. Finansijske teskoce su se povecale. Nemocna prema ekspanziji Srbije i Turaka na kopnu, Vizantija je postigla izvesne uspehe na egejskom moru i u severnoj Grckoj. Car je zeleo da se oslobodi pritiska Djenovljana pa je zapoceta izgradnja brodova. Zbog jacanja Srbije dolazi do saveza Vizantije i Bugarske. Medjutim, njihove snage Srbi su porazili u bitci kod Velbuzda 1330. godine. Ovaj dogadjaj je utemeljio srpsku prevlast na Balkanu. Na vrhuncu moci Srbija c biti za vreme vladavine kralja, a zatim i srpskog cara Dusana koji je gospodario velikim delom Balkana. Posle Andronikove smrti dolazi do gradjanskih ratova. Turci su pljackali tracku obalu, Srbi stigli sve do Soluna. Jovan Kantakuzin se 1341. godine u Dimotici proglasio za cara. U to vreme u carstvu dolazi do verskih sukoba izmedju monaskih struja. Jednu od tih struja, Ishaste, podrzavao je Jovan Kantakuzin, te se taj sukob odrazio i na politicku situaciju u zemlji. Dolazi do ustanaka u Jedrenu i okolini, kao i u Solunu. Jovan Kantakuzin je morao da zatrazi podrsku srpskog vladara Dusana. Tesalija je priznala Jovana za cara, a uskoro se obratio i za pomoc Turcima koji ce ga od tada uvek podrzavati. Ipak, Jovan Kantakuzin nije uspeo da zauzme Solun, a Makedoniju je prepustio Dusanu. Ipak, nakon nekoliko godina (1347) Jovan Kantakuzin je uspeo da udje u Carigrad gde je priznat za cara. Za savladara je postavio svog sina Matiju, a legitimni car Jovan V je uklonjen. Trumf Komnina je bio kratkog daha. Jovan V je stupio u vezu sa Djenovljanima koji su ga vratili u Carigrad gde je zauzeo carski presto. Manojlo Komnin se odrzao u Moreji. Za Vizantiju vise nije bilo spasa.
3. Osmanlijsko osvajanje balkanskog poluostrva. Vizantija kao vazalna drzava Turskog carstva
Vizantija je bila spremna da se potcini bilo kojoj sili: Mlecanima, Srbima, Ugrima. Bilo je ocigledno da se nalazila pred padom. Car Dusan je umro iznenada 1355. godine, a njegov naslednik Uros nije uspeo da ocuva jednistvo drzave. To je olaksalo Turcima napredovanje na Balkanu. Oni su bili na pragu Trakije, jedine preostale vizantijske provincije odakle su krenuli u sistematsko osvajanje Balkana. Jovan V je pokusao da sklopi crkvenu uniju sa Rimom, trazio je od pape da pokrene krstaski rat protiv Osmanlija, isao je u Ugarsku da trazi pomoc. Sve ovo nije dalo rezultata: Turci Osmanlije su nastvili sa napredovanjem, narocito posle bitke na Marici, gde su potukli vojsku kralja Vukasina i despota Ugljese. Uskoro ce Vizantija postati vazal Osmanlija, tako da je 1373. godine Jovan V morao da prati sultana na jednom pohodu u Maloj Aziji. Jovanov sin Andronik IV je pomocu Djenovljana zbacio svog oca sa vlasti, ali ne zadugo. Jovan se ubrzo vraca na vlast, ali je podelio carstvo sa sinom koji je dobio na upravu gradove na obali Mramornog mora. Pored toga Jovan V je morao Andronika i njegovog sina Jovana VII da prizna za svoje naslednike. U Moreji je vladao takodje Jovanov sin, Teodor, koji je bio Turski vazal. Na Balkanu su jos samo Srbi mogli da pruzaju otpor Turcima koji su 1387. zauzeli Solun, drugi grad Vizantije. Medju Srbima se isticao knez Lazar koji je saradjivao sa bosanskim kraljem Tvrtkom. NJihova vojska je pokusala da se suprostavi Turcima na polju Kosovu 1389. godine. Posle te bitke Srbija je postala vazal Osmanlija. Poslednji jaci centar na Balkanu bio je slomljen. Jovan V je umro 1391. godine. Nasledio ga je sin Manojlo II (1391-1425) koji je preduhitrio sina Andronika IV i krunisao se za cara. On je vladao Vizantijom koja je obuhvatala samo Carigrad i Moreju. Turci su nastavili da redjaju uspehe. Bugarska je pokorena 1393. godine, Vlaska 1395., a 1396. kod Nikopolja potucena je i vojska ugarskog kralja zigmunda. Vizantijsko carstvo svedeno samo na Carigrad sa okolinom zivelo je svoje poslednje godine.
4. Propast Vizantije
Manojlu nije ostalo nista drugo nego da moli zapadne sile za pomoc. Izmirio se sa bratom Jovanom VII koji je preuzeo vlast, a Manojlo se zaputio na evropske dvorove da trazi pomoc. Isao je kod pape, Mletaka, kraljeva Engleske, Francuske, Aragonije. Pomoc je uglavnom izostajala. Iznenada je 1402. godine turski sultan Bajazid bio porazen u bitci sa Mongolima koji su stvarali ogromnu drzavu u Aziji. U turskoj dolazi do rasula, te Vizantija uspeva da produzi svoj zivot za pola veka. Posle raznih previranja sultan postaje Mehmed I koji se bavio obnovom svoje zemlje. U medjuvremenu Manojlo se vraca sa putovanja. Duze vreme boravi na Peloponezu, gde vizantijska teritorija Moreja dozivljava svoj polet. Posle Mehmedove smrti njega zamenjuje Murat II, koji se vratio Bajazidovoj agresivnoj politici. On pustosi Moreju, a 1422. godine opseda Carigrad. Opsada je propala zbog pobune koju je podigao Muratov brat. Posle ovoga Vizantija se ponovo morala obavezati na placanje danka Osmanlijama. Manojlo je umro 1425., a carski presto zauzeo je njegov sin Jovan VIII (1425-1448 ) koji je vladao samo Carigradom, dok su njegova braca samostalno upravljala Morejom i nekim gradovima na obali Mramornog mora. Jedina svetla tacka ostala je Moreja kojom su upravljali careva braca Teodor, Konstantin i Toma. Oni su Moreju prosirili na ceo Peloponez. U bezizlaznoj situaciji Jovan VIII je pokusao da sklopi uniju sa Rimom, ne bi li dosao do vojne pomoci Zapada. Do unije je i doslo 1439. kada je postignut sporazum u Firenci. Ona nije donela nista posto se vizantijski narod fanaticno usprotivio. Turska osvajanja na Balkanu uvukla su u sukobe i Ugarsku, tako da je erdeljski vojvoda Jovan Hunjadi izvojevao vise pobeda nad Turcima. Papa je pozvao hriscane u krstaski rat kojem se odazvalo 25.000 ljudi okupljenih u Ugarskoj. Ta vojska je Turcima nanela vise poraza na Balkanu. U juznoj Grckoj je despot Konstantin zapoceo ofanzivu protiv Turaka i zauzeo je Atinu i Tebu. Murat II je sklopio mir sa krstasima, a zatim prodro u Moreju gde je unistio niz vizantijskih gradova. Konstantin je morao da mu se pokori. On je posle smrti Jovana VIII 1448. godine preuzeo carsku krunu. I na turskom prestolu dolazi do promene. Preminulog Murata II nasledjuje Mehmed II (1451). Vizantija se nalazila usred osmanlijske teritorije. Car Konstantin XI je sve nade polagao u pomoc Zapada. Prvih dana aprila 1453. godine Mehmed II je pred Carigradom sakupio ogromnu vojsku. U gradu je bilo malo grckih branilaca podpomognutih sa 700 Djenovljana. Pored brojcane nadmoci, Turci su imali i jaku artiljeriju koja je bombardovala grad sa mora i kopna. I pored junackog drzanja branitelja, Turci su prodrli u grad 29. maja 1453. godine. Poslednji vizantiski car, Konstantin XI nasao je smrt u borbi. Pljacka Carigrada je trajala tri dana i tri noci. Vizantisko carstvo je prestalo da postoji. Moreja je pala 1460. godine.
I ako je Vizantija propala 1453., njene velike tradicije su i dalje zivele, uticuci na kulturni i politicki zivot evropskih naroda, narocito Grka i juznih Slovena. Vizantija je sacuvala kulturna blaga antike i time ispunila jednu svetsko-istorijsku misiju. Sacuvla je rimsko pravo, Grcko pesnistvo, filozofiju, nauku i predala ih evropskim narodima kada su oni sazreli da prihvate te vrednosti.