Beograd je glavni i najveći grad Srbije. Jedan je od najstarijih gradova u Evropi. Prva naselja na teritoriji Beograda datiraju iz praistorijske Vinče 4.800 godina pre nove ere. Sam Beograd su osnovali Kelti u 3. veku pre n. e, pre nego što je postao rimsko naselje Singidunum.[2][3] Slovensko ime „Beligrad“ prvi put je zabeleženo u 878. godine. Beograd je glavni grad Srbije od 1403. godine i bio je prestonica raznih južnoslovenskih država od 1918. pa do 2003, kao i Srbije i Crne Gore od 2003. do 2006.[4]
Grad leži na ušću Save u Dunav u centralnom delu Srbije, gde se Panonska nizija spaja sa Balkanskim poluostrvom. Broj stanovnika u Beogradu prema popisu stanovništva iz 2002 je iznosio 1.576.124.[1] Najveći je grad na teritoriji bivše Jugoslavije i po broju stanovnika četvrti u jugoistočnoj Evropi posle Istanbula, Atine i Bukurešta.
Grad Beograd ima status posebne teritorijalne jedinice u Srbiji sa svojom lokalnom samoupravom.[5] Njegova teritorija je podeljena na 17 gradskih opština, od kojih svaka ima svoje lokalne organe vlasti.[6] Beograd zauzima preko 3,6% teritorije Republike Srbije, a u njemu živi 21% ukupnog broja Srba (ne uključujući Kosovo i Metohiju). [7] Beograd je takođe ekonomski centar Srbije i središte srpske kulture, obrazovanja i nauke.
Grad leži na ušću Save u Dunav u centralnom delu Srbije, gde se Panonska nizija spaja sa Balkanskim poluostrvom. Broj stanovnika u Beogradu prema popisu stanovništva iz 2002 je iznosio 1.576.124.[1] Najveći je grad na teritoriji bivše Jugoslavije i po broju stanovnika četvrti u jugoistočnoj Evropi posle Istanbula, Atine i Bukurešta.
Grad Beograd ima status posebne teritorijalne jedinice u Srbiji sa svojom lokalnom samoupravom.[5] Njegova teritorija je podeljena na 17 gradskih opština, od kojih svaka ima svoje lokalne organe vlasti.[6] Beograd zauzima preko 3,6% teritorije Republike Srbije, a u njemu živi 21% ukupnog broja Srba (ne uključujući Kosovo i Metohiju). [7] Beograd je takođe ekonomski centar Srbije i središte srpske kulture, obrazovanja i nauke.