Prijem
Opšte poznati i opšte upotrebljavani pozdrav kod srbskog naroda jeste : Pomozi Bog ! To je poznato. Poznato je to čak i strancima. Kad je turski predsjednik vlade dolazio u Beograd i Kragujevac, on je pozdravio ...
...masu naroda na stanicama srbskim pozdravom i na srbskom jeziku : Pomozi Bog ! Istim pozdravom pozdravio je nedavno šef francuskih ratnika okupljeni narod svuda, od Beograda do Kajmakčalana.
Međutim, iskusili smo, u više prilika, da se taj klasični srbski pozdrav izobičajava i zaboravlja kod naše omladine. U više prilika, pri dolasku na neku crkvenu svečanost, mi smo pozdravljali školsku djecu sa Pomozi Bog ! , na šta su djeca ćutala ( jer valjda nisu umjela da odgovore ), ili pak odgovarali su sa : Dobar dan ! i Zdravo ! I tako doživljujemo jednu anomaliju da ono što je kod nas dobro stranci cijene i drže a mi sami zaboravljamo i odbacujemo.
Sveti Vladika Nikolaj je pred Drugi svjetski rat raspisao sveštenstvu Žičke eparhije sljedećih nekoliko stavki koje se i danas mogu uputiti kako sveštenstvu tako i mirjanima.
1. Neka se sveštenici, i sami što češće u susretu sa ljudima služe sa ovim pozdravom : Pomozi Bog ! Neka to naročito čine kad oslovljavaju mase i grupe naroda.
2. Neka sveštenici poučavaju svoje parohijane, a naročito omladinu, kako seosku tako i varošku, osobito školsku, da se služe sa ovim dobrim pozdravom.
3. Neka sveštenici, vjeroučitelji, prime ovo k srcu i nauče đake da na pozdrav : Pomozi Bog ! odgovaraju : Bog ti pomogao !
4. Tamo, gdje svjetovna lica predaju vjeronauku, neka nadležni parosi upoznadu ih sa ovim našim raspisom, i podejstvuje da se i oni potrude u ovoj stvari u istom pravcu.
Sveti Nikolaj, u vrijeme pisanja ovog raspisa, ni slutio nije da će porodicu, kao nepomični kamen temeljac društvenog i državnog života kroz stoljeća, koja je nadživjela i vjekove carovanja i vjekove robovanja, konji blijedi, sa konjanikom kome je ime smrt, preturiti srpski dom, potabati ognjišta, pogasiti slavsku svijeću, razdvojiti i razjuriti čeljad na sve strane...
U predvečerje Drugog svjetskog rata raspis episkopa Nikolaja, pisan sa pastirskom brigom za svoju duhovnu djecu dotakao se samo jednog klasičnog srbskog običaja. Svakako i najdoličnijem srbskom narodu. Druge nije ni pomenuo. Ono bezbožničko Z d r a v o u vrijeme komunističke strahovlade, potpuno je izobičajilo sve srpske pozdrave.
Do našeg modernog vremena ne samo narodi, nego i razne društvene zajednice su težile da u pozdravljanju unesu neke svoje osobine koje će ih isticati od drugih, ili koje nose pečat njihovog društvenog života. Razumljivo je onda da se moglo o pozdravima kod pojedinih naroda.
Tako su i Srbi imali svoje narodne pozdrave s kojima su se svakodnevno pozdravljali. Ove pozdrave je srbski narod stvorio u prošlosti isto onako kako je stvorio i uspio da formira cjelokupni svoj narodni život. No onako kako su današnji Srbi počeli da zapostavljaju svoj narodni pozdrav i kako su počeli da ga prilagođavaju stranim pozdravima, tako su počeli i da prevode tuđe pozdrave.
Ujutro se Srbi pozdravljaju sa : Dobro jutro ! ili Dobro ti Bog dao ! Na to drugi odgovara : Dobra ti sreća ! Nekada se čuje i ovakav jutarnji pozdrav : Sunce ti na Istok, Gospod Bog na pomoć ! – našta ovaj drugi odgovara : S tobom zajedno ! Rijeđe se čuje pozdrav : Zdravo uranio ! i odgovor : Zdravo, kako si ti ?
Preko dana se Srbi pozdravljaju sa : Pomozi Bog ! ili Pomoga ti Bog !, drugi odgovara : Bog ti pomogao !, Bog ti dobro dao ! ili Dobra ti sreća ! Gostu se uvjek poslije pozdrava kaže : Dobro došao, a on odgovara : Bolje te našao ! Putnik se pita poslije pozdrava : Ako Bog da ?, a nikad se neće pitati : Kud si pošao ?
Pri rastajanju na pitanje : Kada ćemo se vidjeti ? , odgovaramo : Ako Bog da i Božije zdravlje... tada i tada ! U našem jeziku je danas ostalo samo ono nepravilno kao na primjer : Vidjećemo se, čučemo se, Otišao sam, Ćao, Ajde, Baj Baj...
U posljednje vrijeme, a i došlo je zadnje vrijeme, uobičajeno je pozdravljanje bez avaza. Bilo kako da pozdravite prolaznika, on kao da je bez jezika, odgovara klimanjem glave ili podizanjem ruke, poput nacista. Taj novi pozdrav nazvasmo « klimoglav « !??
Pozdrav Dobar dan, koji se danas upotrebljava nije narodni pozdrav nego je prevod iz drugih jezika, tj. nije izražen u duhu muzike našeg jezika. Uzimamo na primjer stih iz naših pjesama : « Pa on njemu Boga nazivaše «, a ako u sve to namjestimo « Dobar dan» otprilike najpribližnije dobijamo : « Pa on njemu dobar dan vikaše « ( što u svakom slučaju ne odgovara našoj terminologiji ).
U toku dana, je da još jednom ponovimo, najčešći Srbski narodni pozdrav je : Pomozi Bog !, a otpozdrav : Bog ti pomogao !, a veoma često se može čuti i otpozdrav : Bog ti pomogao niko ti ništa ne mogao.
Starješina svoje vojnike uvjek treba da pozdravi : Pomozi Bog junaci, a vojnici odgovaraju : Bog ti pomogao !
Umjesto Srbskih narodnih pozdrava kod nas se ukorijenila i riječ Zdravo koja je strana našem srbskom jeziku. Ova neodgovarajuća riječ je toliko prisutna u našem riječniku tako da se koristi kako pri susretu : Zdravo, kako si !, tako i pri rastanku : Ajde zdravo. Prilikom raznih takmičenja pojedini sportisti se pozdravljaju čak sa tri puta : Zdravo, Zdravo, Zdravo.
Od zaranaka – kad je sunce pri zalasku, Srbi se pozdravljaju sa : Dobro veče ili Dobro veče ti Bog dao, a ovaj odgovara : Dobra ti sreća ili Bog ti dobro dao.
Na praznike pozdravi su : Pomozi Bog i srećan ti...Pozdravljeni odgovara : Dobra ti sreća i sve ti srećno i čestito bilo.
- Za vrijeme Božičnih praznika se pozdravljamo sa : Hristos se rodi, a otpozdravljamo sa : Voistinu se rodi.
- Za vrijeme Vaskršnjih praznika se pozdravljamo sa : Hristos Voskrese, a otpozdravljamo sa : Voistinu Voskrese.
- Za Bogojavljenje se pozdravljamo sa : Hristos se javi, a otpozdravljamo sa : Voistinu se javi.
Kada nam sagovornik kaže da nas je neko pozdravio mi odgovaramo : Od Boga mu zdravlje.
Kad domačin na dan slave dočekuje goste pred kućom ili na pragu svog doma na pozdrav gostiju : Srećna slava, on odgovara : Hvala, dobro došli.
Pri rastanku Srbi se preko dana pozdravljaju sa : Zbogom ili Zbogom ostaj. Riječ zbogom je skraćenica od : S Bogom. Na ove pozdrave slijedi odgovor : Zbogom pošao i Srećan ti put ili Bog to bio na putu.
Uveče se pozdravlja sa : Dobra noć ili Laka noć, našto se odgovara : Bio ti Bog na pomoć. Pozdrav doviđenja je novijeg datuma i narod ga rijetko upotrebljava, osim u gradskim sredinama. Ponekad se reče na rastanku : U zdravlju da se vidimo.
Prilikom dizanja zdravica po Srbskom narodnom običaju se kaže : Zdrav si ili Zdrav da si, umjesto strane riječi : Živjeli, koja se nažalost odomaćila u našim pozdravima.
Za vrijeme objeda kaže se : Na zdravlje, a odgovor je : Zdrav bio. U mnogim krajevima je običaj, da se za vrijeme objedovanja ne diže iza trpeze. Naravno prije i poslije svakog objeda slijedi molitva. Inače u svakoj drugoj prilici, kad čovjek dolazi i naziva Boga, običaj je da onaj koji ga dočekuje ustaje na noge. U pravim domaćinskim srbskim kućama pri ulazu gosta svi ukućani ustaju na noge, ap makar taj gost bio najneznatniji. Ovo poštovanje se ukazuje ne toliko samom gostu, koliko Bogu koga ovaj pri ulazu naziva.
Za pozdravljanje prilikom smrtnih slučajeva, odnosno kako bi se reklo izjavljivanje saučešća srodnicima preminuloga, narod je također stvorio pozdrav : Hvala je Bogu, ili skraćeno : Hvala j` Bogu, a ožalošćeni odgovara : Kome no Bogu. U nekim krajevima srbskim kaže se i danas, kad neko ide na žaljenje : Pošao je na Hvala je Bogu. To je u saglasnosti sa onim početnim stihom srbskih junačkih pjesama : Bože mili na svemu ti hvala. Sve se podvodi volji Božijoj i Bogu se zahvaljuje unaprijed bez obzira da li će se u pjesmi iznositi naša pogibija ili naša pobjeda. Izrazi : Saučestvujem u žalosti ili Moje saučešće su novijeg ili vjerovatno stranog porjekla, ali su se iako nepoželjni veoma ukorjenili kod nas. Kada slušalac sazna da se neko upokojio on odgovara : Bog da mu dušu prosti.
Najveći broj Srbskih narodnih pozdrava i otpozdrava upotrebljavamo i prilikom telefonskih razgovora, gdje takođe treba voditi računa o primjeni i izgovoru naših Srbskih pozdrava i otpozdrava.
Srbski narodni pozdravi su izraz vjerskog osjećanja. U njima su izraženi blagoslovi i upleteno ime Božije. Oni dalje označavaju prisnost i ljubav između ljudi. S novim vremenom i novim idejama koje su strane narodnom duhu, uvlačili su se u naš narod i strani pozdravi, među koje dolaze i oni : klanjam se, moj naklon, sluga pokoran, ljubim ruke i td. Kao sve nakazne novotarije, narod je i tuđe pozdrave teško usvajao i te pozdrave je smatrao pripadnošću « modernih ljudi «. Na njih je gledao kao na besmislene, prazne, bezvojne, pa se zato držao svojih pozdrava kojima je vezan za svoju prošlost i koji odišu njegovim duhom.
Sveti vladika Nikolaj je govorio da svemu što nije dobro dođe kraj, i kad se na ruševinama počne zidati, porodica će opet morati biti kamen temeljac cjelog našeg društvenog života.
Da, porodica srbska, kao osveštani hram Gospodnji. Ako se ne povrati stari srbski porodični život u svim svojim detaljima...u duhu i istini stare srbske porodice, na kojoj je počivao blagoslov Božiji, neće se pojaviti ni zračak svjetlosti spasenja za pravoslavni rod srbski.
Pred budućim pokolenjima svi ćemo biti odgovorni ako dozvolimo da nam se oštrom sjekirom odsječe korjen života naroda Srbskoga.
O svemu do sada navedenom i na načine kako smo objasnili treba govoriti u svakoj prilici. Jer, dobro je poznato, da kod nas Srba ni jedno od pomodarskih navika nije bilo dugog vijeka.
Daj Bože da i ovom zlu kao i svakom drugom dođe kraj. AMIN. Daj Bože.
Priredio : Dejan Mirić
Izvor: http://www.sozbrcko.org/pozdravi.php
...masu naroda na stanicama srbskim pozdravom i na srbskom jeziku : Pomozi Bog ! Istim pozdravom pozdravio je nedavno šef francuskih ratnika okupljeni narod svuda, od Beograda do Kajmakčalana.
Međutim, iskusili smo, u više prilika, da se taj klasični srbski pozdrav izobičajava i zaboravlja kod naše omladine. U više prilika, pri dolasku na neku crkvenu svečanost, mi smo pozdravljali školsku djecu sa Pomozi Bog ! , na šta su djeca ćutala ( jer valjda nisu umjela da odgovore ), ili pak odgovarali su sa : Dobar dan ! i Zdravo ! I tako doživljujemo jednu anomaliju da ono što je kod nas dobro stranci cijene i drže a mi sami zaboravljamo i odbacujemo.
Sveti Vladika Nikolaj je pred Drugi svjetski rat raspisao sveštenstvu Žičke eparhije sljedećih nekoliko stavki koje se i danas mogu uputiti kako sveštenstvu tako i mirjanima.
1. Neka se sveštenici, i sami što češće u susretu sa ljudima služe sa ovim pozdravom : Pomozi Bog ! Neka to naročito čine kad oslovljavaju mase i grupe naroda.
2. Neka sveštenici poučavaju svoje parohijane, a naročito omladinu, kako seosku tako i varošku, osobito školsku, da se služe sa ovim dobrim pozdravom.
3. Neka sveštenici, vjeroučitelji, prime ovo k srcu i nauče đake da na pozdrav : Pomozi Bog ! odgovaraju : Bog ti pomogao !
4. Tamo, gdje svjetovna lica predaju vjeronauku, neka nadležni parosi upoznadu ih sa ovim našim raspisom, i podejstvuje da se i oni potrude u ovoj stvari u istom pravcu.
Sveti Nikolaj, u vrijeme pisanja ovog raspisa, ni slutio nije da će porodicu, kao nepomični kamen temeljac društvenog i državnog života kroz stoljeća, koja je nadživjela i vjekove carovanja i vjekove robovanja, konji blijedi, sa konjanikom kome je ime smrt, preturiti srpski dom, potabati ognjišta, pogasiti slavsku svijeću, razdvojiti i razjuriti čeljad na sve strane...
U predvečerje Drugog svjetskog rata raspis episkopa Nikolaja, pisan sa pastirskom brigom za svoju duhovnu djecu dotakao se samo jednog klasičnog srbskog običaja. Svakako i najdoličnijem srbskom narodu. Druge nije ni pomenuo. Ono bezbožničko Z d r a v o u vrijeme komunističke strahovlade, potpuno je izobičajilo sve srpske pozdrave.
Do našeg modernog vremena ne samo narodi, nego i razne društvene zajednice su težile da u pozdravljanju unesu neke svoje osobine koje će ih isticati od drugih, ili koje nose pečat njihovog društvenog života. Razumljivo je onda da se moglo o pozdravima kod pojedinih naroda.
Tako su i Srbi imali svoje narodne pozdrave s kojima su se svakodnevno pozdravljali. Ove pozdrave je srbski narod stvorio u prošlosti isto onako kako je stvorio i uspio da formira cjelokupni svoj narodni život. No onako kako su današnji Srbi počeli da zapostavljaju svoj narodni pozdrav i kako su počeli da ga prilagođavaju stranim pozdravima, tako su počeli i da prevode tuđe pozdrave.
Ujutro se Srbi pozdravljaju sa : Dobro jutro ! ili Dobro ti Bog dao ! Na to drugi odgovara : Dobra ti sreća ! Nekada se čuje i ovakav jutarnji pozdrav : Sunce ti na Istok, Gospod Bog na pomoć ! – našta ovaj drugi odgovara : S tobom zajedno ! Rijeđe se čuje pozdrav : Zdravo uranio ! i odgovor : Zdravo, kako si ti ?
Preko dana se Srbi pozdravljaju sa : Pomozi Bog ! ili Pomoga ti Bog !, drugi odgovara : Bog ti pomogao !, Bog ti dobro dao ! ili Dobra ti sreća ! Gostu se uvjek poslije pozdrava kaže : Dobro došao, a on odgovara : Bolje te našao ! Putnik se pita poslije pozdrava : Ako Bog da ?, a nikad se neće pitati : Kud si pošao ?
Pri rastajanju na pitanje : Kada ćemo se vidjeti ? , odgovaramo : Ako Bog da i Božije zdravlje... tada i tada ! U našem jeziku je danas ostalo samo ono nepravilno kao na primjer : Vidjećemo se, čučemo se, Otišao sam, Ćao, Ajde, Baj Baj...
U posljednje vrijeme, a i došlo je zadnje vrijeme, uobičajeno je pozdravljanje bez avaza. Bilo kako da pozdravite prolaznika, on kao da je bez jezika, odgovara klimanjem glave ili podizanjem ruke, poput nacista. Taj novi pozdrav nazvasmo « klimoglav « !??
Pozdrav Dobar dan, koji se danas upotrebljava nije narodni pozdrav nego je prevod iz drugih jezika, tj. nije izražen u duhu muzike našeg jezika. Uzimamo na primjer stih iz naših pjesama : « Pa on njemu Boga nazivaše «, a ako u sve to namjestimo « Dobar dan» otprilike najpribližnije dobijamo : « Pa on njemu dobar dan vikaše « ( što u svakom slučaju ne odgovara našoj terminologiji ).
U toku dana, je da još jednom ponovimo, najčešći Srbski narodni pozdrav je : Pomozi Bog !, a otpozdrav : Bog ti pomogao !, a veoma često se može čuti i otpozdrav : Bog ti pomogao niko ti ništa ne mogao.
Starješina svoje vojnike uvjek treba da pozdravi : Pomozi Bog junaci, a vojnici odgovaraju : Bog ti pomogao !
Umjesto Srbskih narodnih pozdrava kod nas se ukorijenila i riječ Zdravo koja je strana našem srbskom jeziku. Ova neodgovarajuća riječ je toliko prisutna u našem riječniku tako da se koristi kako pri susretu : Zdravo, kako si !, tako i pri rastanku : Ajde zdravo. Prilikom raznih takmičenja pojedini sportisti se pozdravljaju čak sa tri puta : Zdravo, Zdravo, Zdravo.
Od zaranaka – kad je sunce pri zalasku, Srbi se pozdravljaju sa : Dobro veče ili Dobro veče ti Bog dao, a ovaj odgovara : Dobra ti sreća ili Bog ti dobro dao.
Na praznike pozdravi su : Pomozi Bog i srećan ti...Pozdravljeni odgovara : Dobra ti sreća i sve ti srećno i čestito bilo.
- Za vrijeme Božičnih praznika se pozdravljamo sa : Hristos se rodi, a otpozdravljamo sa : Voistinu se rodi.
- Za vrijeme Vaskršnjih praznika se pozdravljamo sa : Hristos Voskrese, a otpozdravljamo sa : Voistinu Voskrese.
- Za Bogojavljenje se pozdravljamo sa : Hristos se javi, a otpozdravljamo sa : Voistinu se javi.
Kada nam sagovornik kaže da nas je neko pozdravio mi odgovaramo : Od Boga mu zdravlje.
Kad domačin na dan slave dočekuje goste pred kućom ili na pragu svog doma na pozdrav gostiju : Srećna slava, on odgovara : Hvala, dobro došli.
Pri rastanku Srbi se preko dana pozdravljaju sa : Zbogom ili Zbogom ostaj. Riječ zbogom je skraćenica od : S Bogom. Na ove pozdrave slijedi odgovor : Zbogom pošao i Srećan ti put ili Bog to bio na putu.
Uveče se pozdravlja sa : Dobra noć ili Laka noć, našto se odgovara : Bio ti Bog na pomoć. Pozdrav doviđenja je novijeg datuma i narod ga rijetko upotrebljava, osim u gradskim sredinama. Ponekad se reče na rastanku : U zdravlju da se vidimo.
Prilikom dizanja zdravica po Srbskom narodnom običaju se kaže : Zdrav si ili Zdrav da si, umjesto strane riječi : Živjeli, koja se nažalost odomaćila u našim pozdravima.
Za vrijeme objeda kaže se : Na zdravlje, a odgovor je : Zdrav bio. U mnogim krajevima je običaj, da se za vrijeme objedovanja ne diže iza trpeze. Naravno prije i poslije svakog objeda slijedi molitva. Inače u svakoj drugoj prilici, kad čovjek dolazi i naziva Boga, običaj je da onaj koji ga dočekuje ustaje na noge. U pravim domaćinskim srbskim kućama pri ulazu gosta svi ukućani ustaju na noge, ap makar taj gost bio najneznatniji. Ovo poštovanje se ukazuje ne toliko samom gostu, koliko Bogu koga ovaj pri ulazu naziva.
Za pozdravljanje prilikom smrtnih slučajeva, odnosno kako bi se reklo izjavljivanje saučešća srodnicima preminuloga, narod je također stvorio pozdrav : Hvala je Bogu, ili skraćeno : Hvala j` Bogu, a ožalošćeni odgovara : Kome no Bogu. U nekim krajevima srbskim kaže se i danas, kad neko ide na žaljenje : Pošao je na Hvala je Bogu. To je u saglasnosti sa onim početnim stihom srbskih junačkih pjesama : Bože mili na svemu ti hvala. Sve se podvodi volji Božijoj i Bogu se zahvaljuje unaprijed bez obzira da li će se u pjesmi iznositi naša pogibija ili naša pobjeda. Izrazi : Saučestvujem u žalosti ili Moje saučešće su novijeg ili vjerovatno stranog porjekla, ali su se iako nepoželjni veoma ukorjenili kod nas. Kada slušalac sazna da se neko upokojio on odgovara : Bog da mu dušu prosti.
Najveći broj Srbskih narodnih pozdrava i otpozdrava upotrebljavamo i prilikom telefonskih razgovora, gdje takođe treba voditi računa o primjeni i izgovoru naših Srbskih pozdrava i otpozdrava.
Srbski narodni pozdravi su izraz vjerskog osjećanja. U njima su izraženi blagoslovi i upleteno ime Božije. Oni dalje označavaju prisnost i ljubav između ljudi. S novim vremenom i novim idejama koje su strane narodnom duhu, uvlačili su se u naš narod i strani pozdravi, među koje dolaze i oni : klanjam se, moj naklon, sluga pokoran, ljubim ruke i td. Kao sve nakazne novotarije, narod je i tuđe pozdrave teško usvajao i te pozdrave je smatrao pripadnošću « modernih ljudi «. Na njih je gledao kao na besmislene, prazne, bezvojne, pa se zato držao svojih pozdrava kojima je vezan za svoju prošlost i koji odišu njegovim duhom.
Sveti vladika Nikolaj je govorio da svemu što nije dobro dođe kraj, i kad se na ruševinama počne zidati, porodica će opet morati biti kamen temeljac cjelog našeg društvenog života.
Da, porodica srbska, kao osveštani hram Gospodnji. Ako se ne povrati stari srbski porodični život u svim svojim detaljima...u duhu i istini stare srbske porodice, na kojoj je počivao blagoslov Božiji, neće se pojaviti ni zračak svjetlosti spasenja za pravoslavni rod srbski.
Pred budućim pokolenjima svi ćemo biti odgovorni ako dozvolimo da nam se oštrom sjekirom odsječe korjen života naroda Srbskoga.
O svemu do sada navedenom i na načine kako smo objasnili treba govoriti u svakoj prilici. Jer, dobro je poznato, da kod nas Srba ni jedno od pomodarskih navika nije bilo dugog vijeka.
Daj Bože da i ovom zlu kao i svakom drugom dođe kraj. AMIN. Daj Bože.
Priredio : Dejan Mirić
Izvor: http://www.sozbrcko.org/pozdravi.php
